PRIJATELJSTVO

Bili su dugogodisnji prijatelji i znali su se od djetinstva. No međutim, on je nju volio više od prijateljice i nije znao kako joj reći i pokazati svoje osjećaje. Mada je ona njeg gledala samo kao prijatelja. Jednoga dana odlućio joj je pokazati sto osjeća prema njoj.Pozvao ju je na piće.Srce mu je kucalo kao ludo. Sav se preznojavao, a onda joj je rekao:ja prema tebi osjećam nesto više od prijatelja i to sam uvijek osjećao samo sam ti se bojao reći. Ja tebe jako volim i cijenim.Da li bi ti htjela biti moja djevojka? A ona jo ostala sva zatečena njegovom izjavom i rekla mu je: Žao mi je sto ti to moram reći, ali ja tebe volim samo kao prijatelja i ništa više od toga, i zato ne mogu biti tvoja djevojka. On joj odgovori: Mozemo barem probati pa ako ide dobro, a ako neće ići nikome ništa. Ali ti mene očito nisi dobro razumio da ja ne osjećam prama tebi ništa! Ma imas pravo, vidim da ne osjećaš ono što ja osjećam prema tebi, pa te neću nagovarati. Onda smo se dogovorili ostat će mo samo prijatelji.OK, jesmo, dogovorili smo se . I tako su dani prolazili, a on se nije mogao pomiriti sa time da ga je ona odbila. Iz dana u dan je tugovao i razmišljao kako da je osvoji i dosjetio se. Pala je večer i on je otišao do njene kuće. Stao je ispod njenog prozora i pročitao joj pjesmu.
Nakon toga je pozvao pjevače koji su otpjevali baladu. Ona je izišla van i rekla mu: Lijepo je to od tebe, ali ja nisam toga vrjedna. Zato, molim te, otiđi. A on se sav tužan i uplakan okrenuo i otišao. Pomirio se sa time da ga ona ne voli i da ga nikada nece zavoljeti. Ali jednoga ljeta ona je ipak odlučila da ce probati biti sa njim. Otišla je do njega i pitala ga hoće li sad on nakon svega sto je učinio za nju i nakon sto ga je ona uporno odbijala biti sa njom? A on je sav procvijetao od srece i rekao da hoće. Tako su bili napokon zajedno, spokojni i sretni.